I love Prague, I just hate being there! (Izgubljeno u prijevodu 3. od 4 dijela)

Kako je tradicija držanja prodavnice manje od 3000 kvadrnih metara, (u Sarajevu znana kao GraNaP) odavno izumrla, odlučih se za posjetu obližnjem supermarketu. Odmah da kažem – nije dobro krenulo. Za uslugu korpe na točkićima, koja mi usput nije ni trebala, jer se spisak koji sam u glavi sastavio sastojao od vekne, neke pileće salame…

Nastavi čitanje →

I love Prague, I just hate being there! (Fantomska prijetnja Zle korporacije 2. od 4 dijela)

Besposlica pred kraj drugog dana natjerala me je da se zapitam do kad je uopšte ovdje radno vrijeme. 17.00 prošlo ima par minuta, a ovdje svi čvrsto drže svoje položaje. Hm. Pa, nije da se žalim, vremena u kojima sam zadnji izlazio iz ove jebene firme bila su daleko gora, ali ima teorija prema kojima…

Nastavi čitanje →

I love Prague, I just hate being there! (1. od 4 dijela)

      –       Dobro – mislio sam – kad sam već tu 2 mjeseca godišnje, da bar pokušam da se ne ponašam ko jebeni turista što i jesam. Za početak, da pokušam da jedem negdje dalje od centra grada a da se ne otrujem.  Vrijednost uspješno izvedenog eksperimenta bila bi višestruka: 1) odmaknuo bih se…

Nastavi čitanje →

Citat mjeseca

Dok se naš junak smisli koji je sljedeći njegov potez, dozvolićemo sebi kratki intermeco za jedan, za minuli mjesec (tačnije njegovu prvu polovinu, uključujući i kraj prošlog, ali zar je bitno) i više nego primjeren citat: "You know it's truth, nobody ever really quits. A smoker's a smoker when the chips are down… And your…

Nastavi čitanje →

Kićenje tuđim perjem i iskreno stanje šoka (V dio)

Dan 22. A, jesam im rekao da neće na dobro. Nije da nisam. I šta sad da radim? Da kažem „reko sam vam“? Pa, pretpostavljam da bi u tome bilo određene satisfakcije. Satisfuckcije, jebo me ta safisfakcija. Mislim da se od prvog dana nisam obrijao. Il jesam. Nemam pojma, al mi bockanje brade dovlači to…

Nastavi čitanje →

Kićenje tuđim perjem i iskreno stanje šoka (ili kako stvari mogu otići pogrešnim tokom u milisekundi) (III dio) – Ponovo haos

Dan 2. 08.00   –          Dobro jutro, jesi se naspavo? – stvarno nemam ništa protiv iritirajuće raspoloženih ljudi ujutro. Kao što stvarno nemam ništa protiv niti jedne vrste ljudi. A ni životinja, biljaka niti minerala, kad smo već kod toga. Sve dok me se klone. Na žalost, u prirodi prvospomenutih im je da se ne…

Nastavi čitanje →